
Priča je ovakva: bio sam u pet šopu, kupovao hranu i video jadnu činčilu — zatvorenu, plašljivu, koja čupa svoju dlaku. Bilo mi je jako žao, pa sam je uzeo. Živi kod mene već pola godine i promenila se za svih 180°) Sada je srećna, trči, voli pažnju i druženje. Ali sada, nažalost, nemam mogućnosti da joj posvetim toliko vremena koliko zaslužuje: puno selidbi i obaveza. Dajem je besplatno zajedno sa kavezom, samo u dobre i brižne ruke.